Prije oko mjesec i pol dana (7. lipnja 2020.) objavila sam svoj prvi post kojim, dakako, objavljujem da sam odlučila i javno piskarati i objavljivati svoje mozgarije jer zašto bi samo ukućani patili. Evo i tog prvog posta: “Život jednoj davnoj, umalo zaboravljenoj, želji dalo je iščekivanje oluje. Pričekaj dok ovo, pričekaj dok ono, pričekaj… […]
Gdje god se okrenem sve je nešto “to go”. Počelo je to sve još davno pa mi se čini da su prvi sokovi u tetrapaku (i mlijeko) bili začetak to go proizvoda. Kupiš gotovo, zapakirano i spremno za uporabu. Baš je nekako praktično da ne moraš razmišljati o tome moraš li sa sobom ponijeti vodu, […]
Tap, tap,tap, tap, tap,kiša kapima tapka. Tip, tip,tip, tip, tip,prsti tipkama tipkaju. Natječu se kiša i prsti,natječe setapkanje i tipkanje. Tap, tip, tap,tip, tap, tip….
Bole,rane. Vidam,rane. Zarastaju. Ožiljcinastaju. Nestanite,kažem, pa se prenem i kažemostanite.
Snene, ništa nas ne dotiče jer sebi smo sve. Kao iz jazbine, ili pak gnijezda, gledamo stvarnost – ona je lovište.Nekad si lovac, nekad plijen. Između toga smo mi. (Nema sigurnosti jazbinebez nesigurnosti stvarnosti.)
Ima me, nema me, il’ me ima, il’ me nema, a možda, negdje u sredini, njegovom blizinom grijem se, – il’ krijem. foto: Mirjana Vrlika
Zaškiljila sam, preko glave se prekrila, u jastuk oči skrila, ali ponedjeljak sve vidi i zna. Ustajem, nezadovoljna. Prilazim roletnama, i tračak Sunca, tračak nade, oraspoloži me u tren. Otvaram prozor, a kišom okupan zrak, opojnog mirisa lipa, umiruje me i snaži, pa mi je odmah i ponedjeljak draži. foto: Mirjana Vrlika
I tak’ šetam s Lunom našom uobičajenom rutom. Odjednom ona ugleda divlje zečeve i krene za njima – dala se u puni trk, kao da ima dvije, a ne devet godina (naravno da je kasnije šepala, ali ako se ukaže prilika, opet će tako). Inače je u dobroj kondiciji, a labradorica od devet godina je […]
Jutrom blista kao suza čista. Sunce se u njoj ogleda i sebično je izjeda. Daje joj sjaj i presuđuje kraj. Dugo nisam hodala bosa dok stopala umiva mi rosa. foto: Mirjana Vrlika
Pijanistica Priroda jutrom, Suncem umjesto prstima, trepavicama mojim prebire. Melodijom zore me zove i teško Snu kažem da noćnom druženju došao je kraj. Susret novi mu obećajem, a sad sa Suncem zaplesat ću dok Priroda i dalje svira i, veličanstvena, hodi zelenim plaštem ogrnuta. U kosi joj cvjetovi, u očima Sunce i Mjesec, umjesto niske […]
Mikitarije 