Vidjela žaba da konje potkivaju pa i ona digla nogu

Prije oko mjesec i pol dana (7. lipnja 2020.) objavila sam svoj prvi post kojim, dakako, objavljujem da sam odlučila i javno piskarati i objavljivati svoje mozgarije jer zašto bi samo ukućani patili. Evo i tog prvog posta: “Život jednoj davnoj, umalo zaboravljenoj, želji dalo je iščekivanje oluje. Pričekaj dok ovo, pričekaj dok ono, pričekaj… […]

Svježa 25 ili Tračak

Tračak Sunca poljubio je nju – jesensku ljepoticu. Plodova već odavno nema, postali su dio najslađeg jela. Halju svoju još uvijek nosi, i staroj jabuci prkosi. Halje svima odnio je vjetar i to tužni južni, a sjevernoga nema – možda se predugo sprema. Ljepotica jesenska, na zlato je navikla pa se veseli jer list joj […]

Svježa 24 (Erozičnost)

Rađamo se, rastemo, stremimo poput novog Mladog Gorja. Zemlja nam zemljom bore skriva, Kiša rijeke puni. Drveće raste u nama. Šuma smo. Suncem života, punjene kišama rijeke teku, zemlju odnose. Bore se otkrivaju visina troši – snaga topi. Erozični smo i mi i sve oko nas – sve.

Svježa 23

U zrcalo zagledana trepavicu tražim i sve više odrazu se naginjem. Brzim potezom u oku nema je više, sad se pod noktom krije. Drugim noktom izvučem je i na jagodicu prsta izložim. Htjedoh je baciti, vodom isprati, ali sjetim se. Između palca i kažiprsta smjestim ju, zamislim želju, tri puta puhnem, razmaknem prste i baš […]

To go

Gdje god se okrenem sve je nešto “to go”. Počelo je to sve još davno pa mi se čini da su prvi sokovi u tetrapaku (i mlijeko) bili začetak to go proizvoda. Kupiš gotovo, zapakirano i spremno za uporabu. Baš je nekako praktično da ne moraš razmišljati o tome moraš li sa sobom ponijeti vodu, […]

Svježa 22

Tap, tap,tap, tap, tap,kiša kapima tapka. Tip, tip,tip, tip, tip,prsti tipkama tipkaju. Natječu se kiša i prsti,natječe setapkanje i tipkanje. Tap, tip, tap,tip, tap, tip….

Svježa 20

Snene, ništa nas ne dotiče jer sebi smo sve. Kao iz jazbine, ili pak gnijezda, gledamo stvarnost – ona je lovište.Nekad si lovac, nekad plijen. Između toga smo mi. (Nema sigurnosti jazbinebez nesigurnosti stvarnosti.)

Svježa 18

Zaškiljila sam, preko glave se prekrila, u jastuk oči skrila, ali ponedjeljak sve vidi i zna. Ustajem, nezadovoljna. Prilazim roletnama, i tračak Sunca, tračak nade, oraspoloži me u tren. Otvaram prozor, a kišom okupan zrak, opojnog mirisa lipa, umiruje me i snaži, pa mi je odmah i ponedjeljak draži. foto: Mirjana Vrlika