U sobi sam,
na krevetu sjedim
i tražim ju,
ali je nema,
a još jutros tu je bila.
Jučer mi se,
uvečer,
u bijeloj tišini,
i mirisu snijega,
krišom uvukla u džep.
Ne znajući,
unijela sam ju u kuću,
a možda mi se,
iz džepa se izvukavši,
uvukla u kosu
jer, sjećam se,
odjednom je tako
svježe zamirisala.
S kose
na krevet se
premjestila
i mislim da
sam ju prekrivačem
prekrila.
Do jutros sigurna,
naglo otkrivena,
u balončić se pretvorila
i svjetlošću ometena,
zvucima smetena,
rasplinula se
zimska tišina.